Bill Gates: Prva suvremena pandemija

Bill i Melinda Gates vlasnici su najveće privatne dobrotvorne zaklade na svijetu, organizacije posvećene spašavanju ljudskih života i unapređenju globalnog zdravlja. Čitajući tekst koji je Gates napisao o Prvoj pandemiji, tekst u kojem na sebi svojstven način jednostavno objašnjava složene probleme, pomislila sam: “ovo je toliko važno da bi svi to trebali pročitati!”

No, zašto je on tako važan ili poseban? To nije emotivan, dramatičan ili uzbudljiv tekst. I sam Gates kaže: “ovaj tekst je poprilično tehničke prirode”. On opisuje našu stvarnost – i sadašnju i onu koja će to tek postati. Ali, zašto je uopće bitno poznavati svoju stvarnost?

Ja obožavam priče. Bilo kojeg žanra i u bilo kojem formatu. Kakve god one bile, na koncu govore o istome – o osobi koja je savladala nekakvu prepreku u svojem životu. Kad se ljudi (stvarni ili fiktivni) susretnu s preprekama, oni postaju kreativni u nastojanju da se prilagode novoj situaciji. To je trenutak kada priča postaje zanimljiva, angažirajući nas emotivno sve do samog kraja. Frodo je, kako bi mogao pobijediti Saurona, morao saznati da prsten treba uništiti u Mordoru. Djeca iz serije Stranger Things mogla su spasiti prijatelja tek nakon što su saznala gdje je nestao. Simba je postao kralj lavova tek nakon što je spoznao zlodjela svog strica. Schindler je odlučio spasiti židove sa svoje liste tek nakon što je stekao uvid u njihove živote. Da bismo se mogli prilagoditi novoj situaciji, mi ju prvo moramo shvatiti.

Upravo zato mi se Gatesov tekst učinio toliko važnim da sam ga poželjela prevesti i podijeliti sa svima oko sebe. Njegov opis ove situacije mnoge bi mogao potaknuti na kreativnost i prilagodbu, a prilagodba, promjena i kreativnost posebno su važne kako bi nam pažnja bila usmjerena na činjenje dobra – što je ishod kojemu se ja u ovoj krizi pomalo romantično nadam. No, u tome nisam sama. I autor ovog teksta zaključio ga je nadom da će on „pomoći ljudima u shvaćanju trenutne situacije, razumijevanju inovacija koje su nam još potrebne i donošenju informiranih i promišljenih odluka.“

Točna informiranost u ovakvim je vremenima ključna. Bilo to na poslu, u školi, u obitelji, s prijateljima, djecom, roditeljima, susjedima ili kolegama u poslu, nadam se da ćemo svi mudro birati naše postupke te se uspješno prilagoditi novoj stvarnosti koju nam Gates cjelovito opisuje.

* * *

Prva suvremena pandemija

Znanstveni napreci koji su nam potrebni kako bi zaustavili COVID-19

Bill Gates, 23. travnja 2020.

Pandemija koronavirusa cijelo je čovječanstvo ujedinila u borbi protiv ove zaraze. Zdravstvo, ekonomija i opće blagostanje već su pretrpjeli ogromne gubitke. U stanju smo nalik na svjetski rat, samo što se sada svi nalazimo na istoj strani. Svi imamo priliku zajedno učiti o novoj bolesti i razvijati načine na koje ćemo se protiv nje boriti. Globalnu inovativnost smatram ključnom za ograničavanje štete. Ona podrazumijeva inovacije u testiranju, liječenju, cjepivima, te politikama sprečavanja širenja zaraze uz istovremeno minimiziranje štete za gospodarstvo i ljudsko blagostanje.

U ovom tekstu želim podijeliti s vama svoj pogled na situaciju i načine kako navedene inovacije možemo ubrzati. Situacija se mijenja iz dana u dan, puno je dostupnih informacija – puno ih je i proturječnih – pa može biti teško smisleno protumačiti sve prijedloge i ideje koje čujemo. Lako je steći dojam da nam znanstveni napreci stavljaju na raspolaganje sve što je potrebno kako bismo ponovno pokrenuli gospodarstvo, no to zapravo nije tako. Iako su neke stvari o kojima ću govoriti prilično tehničke prirode, nadam se da će ljudima pomoći u shvaćanju sve što se zbiva, razumijevanju inovacija koje su nam još potrebne te u informiranom i promišljenom donošenju odluke o nošenju s ovom pandemijom.

Eksponencijalni rast i pad

U prvoj fazi pandemije vidjeli smo eksponencijalni rast broja zaraženih u više zemalja, počevši od Kine, u cijeloj Aziji, Europi i SAD-u. Broj zaraženih udvostručavao se puno puta svakog mjeseca. Da se ljudsko ponašanje nije na vrijeme promijenilo, većina bi svjetske populacije već odavno bila zaražena. Time što su promijenile svoje ponašanje, mnoge su zemlje uspjele postići da stopa zaraze prestane rasti, te da nakon toga počne i opadati.

Eksponencijalni rast za nas nije intuitivno smislen. Kad kažete da je zaraženo 2% populacije i da će se ta brojka udvostručiti svakih osam dana, ljudi uglavnom neće odmah lako uvidjeti da će za 40 dana većina populacije biti zaražena. Veliko je postignuće što smo promjenom našeg ponašanja uspjeli drastično smanjiti stopu zaraze. Umjesto da se svakih osam dana udvostručuje, ona svakih osam dana pada.

Pri računanju prosječnog broja ljudi na koje zaražena osoba prenese virus, koristimo nešto što se zove R0 (izgovara se „er nula“) ili reprodukcijski broj. Teško je mjeriti R0, ali znamo da je manji od 1.0 kad god broj novih slučajeva pada, a veći od 1.0 kad broj novih slučaja raste. Ono što nam se možda čini kao mala razlika u R0, u stvari može dovesti do vrlo velikih promjena.

Zarazi li osoba 0.7 novih ljudi umjesto 2.0 nova čovjeka, za 40 dana imat ćemo šestinu novo zaraženih u odnosu na danas, umjesto 32 puta više. To je 192 puta manji broj slučajeva. Evo još jedan način na koji to možemo gledati: ukoliko prvog dana u nekoj zajednici imamo 100 slučajeva zaraze, nakon 40 dana u verziji s nižim R0 imati ćemo 17 novo zaraženih, dok ćemo u drugoj verziji, s višim R0, imati 3200 novo zaraženih. Stručnjaci raspravljaju o tome koliko dugo R0 moramo držati jako niskim prije nego što započnemo s popuštanjem mjera.

Eksponencijalni pad još je manje intuitivan. Mnogima će biti nevjerojatno to što bolnice, koje su u travnju bile preplavljene pacijentima, odjednom u srpnju imaju puno praznih kreveta. Takav iznenadni obrat biti će zbunjujući, ali on je neizbježan uslijed eksponencijalne prirode ove zaraze.

Kako nam se ljeto približava, neka mjesta koja se pridržavaju mjera samoizolacije doživjet će eksponencijalni pad. No, kako se naše ponašanje bude vraćalo u normalu, neka će mjesta stalno vući zarazu u upornim žarištima, a kod nekih će se i vratiti eksponencijalni rast. Slika cijele situacije u tom će trenutku biti još složenija nego danas, s puno neujednačenosti.

Jesmo li pretjerano reagirali?

Razumno je pitato se jesu li sve propisane mjere uistinu bile neophodne. Odgovor je: posve sigurno su bile neophodne. Možda postoji nekoliko područja u kojima nikada ne bismo imali veliki broj zaraženih i umrlih, ali ne postoji nikakav način na koji bi mogli predvidjeti koja su to područja. Promjenama u ponašanju uspjeli smo izbjeći smrt mnogo milijuna ljudi i ekstremno preopterećenje bolnica koje bi povećalo broj smrti od drugih uzroka.

Ekonomska cijena koja je plaćena kako bi se smanjila stopa zaraze je bez presedana. Zaposlenost pada brže nego ikada u povijesti. Zaustavljeni su cijeli sektori gospodarstva. Važno je shvatiti da uzrok tomu nisu samo vladine mjere koje ograničavaju aktivnosti. Ljudi svoje ponašanje mijenjaju čim čuju da se širi zarazna bolest. Nikada zapravo nije ni postojala mogućnost da u 2020. godini imamo snažnu ekonomiju kao 2019.

Većina bi ljudi svojom odlukom izbjegavala ići na posao, ili u restoran, ili na putovanje, sve kako bi izbjegla mogućnost da se zaraze i prošire zarazu na starije članove svoje obitelji. Države su uvođenjem mjera nastojale osigurati da dovoljan broj ljudi brzo promijeni svoje ponašanje kako bi R0 pao ispod 1.0, što je bilo neophodno kao bismo nakon toga uopće imali priliku nastaviti neke aktivnosti.

U bogatijim se zemljama zaraza smanjila do razine da one počinju razmišljati o tome kako otvarati gospodarstvo. No, čak i kad vlade popuste ograničenja, neće svi odmah nastaviti s aktivnostima koje su dopuštene. Biti će potrebno puno dobre komunikacije kako bi ljudi razumjeli sve rizike i osjećali se sigurni u povratku na posao ili u škole. Proces će biti postupan i u njemu će pojedinci odmah činiti sve što je dopušteno, dok će drugi ići polako. Nekim poslodavcima trebat će mjeseci prije no što zatraže od zaposlenika da se vrate natrag na radna mjesta. Neki će htjeti da se mjere ograničenja ukinu brže i pribjegavati će kršenju pravila, što će svakoga izložiti riziku. Lideri bi ljude u ovom procesu trebali poticati na poslušnost.

Razlike između država

Pandemija nije na sve države utjecala podjednako. Zaraza je izbila u Kini koja je imala mogućnost uvesti strogu izolaciju i provesti masovna testiranja kako bi zaustavila njeno širenje. Bogatije zemlje, kroz koje svakodnevno prolaze putnici iz cijelog svijeta, postale su potom nova žarišta. Zemlje koje su brzo reagirale, provele veliki broj testiranja i uvele izolaciju, izbjegle su zarazu široke populacije. Jedna od prednosti ranog djelovanja bila je u tome da te zemlje nisu morale zatvoriti svoje gospodarstvo u tolikoj mjeri kao ostale.

Razliku između zemalja uvelike možemo pripisati mogućnosti kvalitetne provedbe testiranja. Nemoguće je pobijediti neprijatelja kojeg ne možemo vidjeti. Zato je testiranje kritično važno za dovođenje bolesti pod kontrolu i ponovno otvaranje gospodarstva.

Zemlje u razvoju, poput Indije i Nigerije, svojim brojem zaraženih za sada čine tek mali dio od ukupno u svijetu prijavljenih slučajeva. Jedan od prioriteta naše zaklade bio je pomoći tim zemljama u povećavanju volumena i ubrzavanju testiranja kako bi bolje znale u kakvoj su situaciji. Budemo li imali malo sreće, neki od faktora koje danas još ne razumijemo, poput utjecaja vremenskih prilika na širenje virusa, spriječit će u tim zemljama zarazu velikih razmjera.

Naša bi pretpostavka, međutim, trebala biti da je dinamika bolesti ista kao i u ostalim zemljama. Iako je njihova populacija nerazmjerno mlada – što bi moglo značiti manju smrtnost od COVID-19 – tu prednost gotovo sigurno poništava činjenica da je imunološki sustav mnogih ljudi s niskim primanjima oslabljen čimbenicima poput neishranjenosti ili zaraze HIV-om. Osim toga, što je gospodarstvo zemlje manje razvijeno, to je teže promijeniti ponašanje ljudi na način koji smanjuje stopu širenja virusa. Živite li u prenapučenoj sirotinjskoj četvrti i radite neformalni posao, nastojeći iz dana u dan prehraniti obitelj, neće vam biti lako izbjegavati kontakte s drugim ljudima. Također, zdravstveni sustavi u tim zemljama imaju daleko manji kapacitet, pa će teško biti osigurati čak i respirator za svakoga kome je on potreban.

Tragična je mogućnost da ukupni broj umrlih u zemljama u razvoju na koncu daleko premaši onaj u razvijenim zemljama.

Što tek moramo naučiti

Ono što znamo o bolesti pomoći će nam u razvoju potrebnih sredstava i politika. Postoji nekoliko ključnih stvari koje još uvijek ne razumijemo. Zbog toga se provode brojna istraživanja, uključujući i ono koje Seattle radi u suradnji sa Sveučilištem u Washingtonu. Globalna suradnja u tom smislu je impresivna i do ljeta bismo trebali znati puno više.

  • Je li bolest ovisna o sezoni ili vremenskim prilikama? Gotovo svi respiratorni virusi (skupina koja uključuje COVID-19) sezonskog su tipa. To znači da se teže šire ljeti, što bi nas do dolaska jeseni moglo previše opustiti. Pitanje je do koje je mjere virus ovisan o vremenu. Obzirom da vidimo kako se širi u Australiji i drugim mjestima južne hemisfere, gdje su godišnja doba obrnuta od naših, već znamo da ovaj virus nije u jednakoj mjeri sezonski kao gripa.
  • Koliko onih koji nikada ne razviju simptome ima dovoljnu koncentraciju virusa da zaraze druge? Što je s onima koji su se već oporavili i imaju ponešto zaostalog virusa – koliko su oni zarazni? Računalni modeli pokazuju da ako postoji puno asimptomatskih ali zaraznih ljudi, puno je teže otvoriti gospodarstvo bez skoka broja zaraženih. Postoji dosta neslaganja oko toga koliko zaraze uistinu dolazi iz takvih izvora, ali sa sigurnošću znamo da velik broj ljudi koji ima virus ne prijavljuje nikakve simptome, pri čemu bi dio njih mogao zaraziti druge.
  • Zašto mladi imaju manji rizik od teškog oboljenja nakon zaraze? Kad uspijemo shvatiti ovu dinamiku, to će nam pomoći da bolje procijenimo rizičnost otvaranja škola. To je komplicirana tema, jer iako se mladi ljudi ne razbolijevaju toliko često, oni još uvijek mogu prenijeti bolest drugima.
  • Koji simptomi ukazuju da bi se trebali testirati? Neke zemlje opredijelile su se za mjerenje temperature velikom broju ljudi kao osnovni način probiranja bolesnih. Pomogne li ova metoda u pronalaženju više potencijalnih slučajeva, mogli bismo ju koristiti u zračnim lukama i na većim okupljanjima. Budući da nemamo dovoljno testova za sve, testove koje imamo moramo usmjeriti na ljude koji su pod najvećim rizikom od zaraze.
  • Koje aktivnosti stvaraju najveći rizik od zaraze? Ljudi mi postavljaju pitanja o izbjegavanju pripremljene hrane, ili kvaka, ili javnih WC-a želećo smanjiti rizik. Volio bih znati što da im odgovorim. Morat će se zauzeti određeni stav kad su u pitanju okupljanja poput nastave ili odlaska u crkvu, te o tome treba li odrediti razmak između ljudi. Na mjestima bez dobrih sanitarnih uvjeta može doći do širenja virusa kroz fekalnu kontaminaciju, jer ljudi koji su zaraženi za sobom ostavljaju virus.
  • Tko je najosjetljiviji na bolest? Znamo da je kod starijih ljudi puno veći rizik od teške bolesti i smrti. Još uvijek učimo o utjecajima spola, rase i komorbiditetu.

Uloga Zaklade Gates

U normalnim vremenima, Zaklada Gates ulaže više od polovice svojih resursa u smanjenje broja smrti uzrokovanih zaraznim bolestima. Te su bolesti razlog zašto dijete iz neke siromašne zemlje ima 20 puta veću vjerojatnost da će umrijeti prije navršenih pet godina, od djeteta iz neke bogate zemlje. Ulažemo u pronalaženje novih načina liječenja i cjepiva protiv tih bolesti te osiguravamo da budu dostupna svima onima kojima su potrebna. Bolesti o kojima govorim uključuju HIV, malariju, tuberkulozu, polio i upalu pluća. Kad god se pojavi epidemija, poput ebole, SARS-a ili Zika virusa, surađujemo s vladama i privatnim sektorom kako bismo pomogli modelirati rizike i privući resurse potrebne za stvaranje novih sredstava za njeno zaustavljanje. Upravo zbog tih iskustava u borbi protiv zaraznih bolesti, u svojem sam TED govoru 2015. godine upozoravao da svijet nije spreman na respiratornu epidemiju. Iako nije učinjeno dovoljno, ipak su poduzeti neki koraci prema boljoj opremljenosti, uključujući i stvaranje Koalicije za inovacije i spremnost protiv epidemija (eng. CEPI, Coalition for Epidemic Preparedness Innovation) o kojoj ću govoriti u nastavku, u dijelu o cjepivima.

Sada kada smo pogođeni ovom epidemijom, svoju stručnost primjenjujemo na prepoznavanje najboljih ideja u svakom području i osiguravanje da se one razvijaju punom brzinom. Napori koji se ulažu su brojni. Više od 100 skupina radi na razvoju liječenja i još 100 na pronalasku cjepiva. Mi financiramo jedan podskup svih njih i pomno pratimo rad svake od tih skupina. Ključno je pregledati svaki projekt, ne samo kako bismo vidjeli kolike su mu šanse da funkcionira, već i kolike su mu šanse da ga se razvije do razine da može pomoći cijelom svijetu.

Jedna od hitnih aktivnosti jest prikupljanje novca za razvoj novih sredstava. O tome razmišljam kao o milijardama koje moramo potrošiti kako bismo spasili bilijune. Svaki dodatni mjesec koji prođe u razvoju cjepiva mjesec je u kojemu se ekonomija ne može vratiti u normalu. Nije, međutim, jasno kako će različite zemlje postići dogovor oko financiranja. Neke bi mogle ići direktno ulagati u privatni sektor, tražeći da njihovi građani imaju prioritet. Puno se rasprava vodi između vlada, Svjetske zdravstvene organizacije, privatnog sektora i naše zaklade o tome kako organizirati ove aktivnosti.

Inovacije potrebne za pobjedu

Nevjerojatna količina inovacija, uključujući radar, pouzdani torpedo i probijanje kodova, pomogla je bržem okončanju Drugog svjetskog rata. Isto će vrijediti i za ovu pandemiju. Inovacije dijelim u pet kategorija: liječenje, cjepiva, testiranje, traženje kontakata oboljelih i politike otvaranja. Bez određenih napredaka u svakom od ovih područja, nećemo se moći vratiti normalnom životu niti zaustaviti širenje virusa. U daljnjem tekstu malo ću detaljnije opisati svaku od kategorija.

LIJEČENJE

Iz tjedna u tjedan čitat ćete o novim pristupima liječenju, no većina njih kad ih se bude iskušavalo neće funkcionirati. Svejedno, optimističan sam u pogledu toga da će neki pristupi u značajnoj mjeri olakšati teret bolesti. Pojedine će načine liječenja biti lakše primijeniti u razvijenim zemljama nego u zemljama u razvoju, a za neke će trebati vremena da uđu u masovniju primjenu. Određeni broj bi ih mogao biti dostupan ovog ljeta ili jeseni.

Budu li u proljeće 2021. godine ljudi išli na velike javne događaje – poput sportskih utakmica ili koncerata na stadionima – to će biti zato što imamo neki čudesni lijek zbog kojeg ćemo se osjećati sigurno u gužvama. Teško je reći kolika bi morala biti djelotvornost takvog liječenja. Pretpostavljam da je to oko 95%; što znači da nam treba lijek koji je 95% djelotvoran kako bi se ljudi osjećali sigurno u velikim skupinama ljudi. Moguće je da će kombinacija različitih pristupa liječenju biti 95% djelotvorna, ali to je manje vjerojatno i ne možemo na to računati. Ako naš najbolji postupak liječenja bude smanjivao smrtnost za manje od 95%, tada će nam i dalje trebati cjepivo prije no što se vratimo normalnom životu.

Jedan od potencijalnih tretmana, koji ne odgovara uobičajenoj definiciji lijeka, uključuje prikupljanje krvi od pacijenata koji su se oporavili od COVID-19 te zatim darivanje njihove krvne plazme onima koji su bolesni, uz jamstvo da krv više ne sadrži koronavirus i druge zaraze. Vodeće tvrtke u ovom području surađuju na izradi standardnog protokola i provjeri funkcionira li takvo liječenje. Kod svakog ćemo pacijenta morati provjeriti koliko su snažna njihova antitijela. Druga varijanta ovakvog pristupa bila bi uzeti plazmu i koncentrirati ju u spoju zvanom hiperimuni globulin, koji se pacijentima daje puno brže i jednostavnije od nekoncentrirane plazme. Zaklada financira konzorcij većine vodećih tvrtki koje rade u ovom području, kako bismo ubrzali evaluaciju i, pokaže li se postupak djelotvornim, što brže ga učinili široko dostupnim. Ove su tvrtke razvile Plasma Bot kako bi pomogle izliječenim pacijentima u doniranju krvne plazme.

Još jedan potencijalni postupak liječenja uključuje identifikaciju onih antitijela koja su najučinkovitija u borbi protiv novog koronavirusa, a stvara ih čovjekov imunološki sustav. Nakon što pronađemo upravo ta antitijela, možemo ih početi proizvoditi i koristiti, ne samo kao tretman, već i kako bismo spriječili širenje bolesti (u tom slučaju to zovemo pasivnom imunizacijom). Takav pristup, korištenjem antitijela, također ima visoke šanse za uspjeh, no nije jasno koliko se doza može proizvesti. To ovisi o tome koliko nam materijala antitijela treba po dozi; u 2021. godini proizvođači bi mogli napraviti manje od 100.000, ili pak mnogo milijuna tretmana. Samo za proizvodnju lijeka, u najboljem slučaju, potrebno je oko sedam mjeseci. Korisnici bespovratnih sredstava koje Zaklada dodjeljuje rade na uspoređivanju različitih antitijela kako bi bili sigurni da će ona najbolja dobiti pristup ograničenim proizvodnim kapacitetima.

Postoji skupina lijekova koje zovemo antivirusnim lijekovima, koji sprječavaju funkcioniranje i reprodukciju virusa. Farmaceutska industrija razvila je nevjerojatne antivirusne lijekove za pomoć osobama oboljelim od HIV-a, no bila su potrebna desetljeća da bismo došli do vrlo učinkovitih terapija trostrukim lijekovima. Vodeći kandidat protiv koronavirusa u ovoj kategoriji lijekova je Remdesivir od Gileada koji se trenutno još ispituje. Prvotno je bio razvijen za ebolu. Pokaže li se djelotvornim, njegova će se proizvodnja morati drastično povećati.

Zaklada je nedavno od farmaceutskih tvrtki zatražila omogućavanje pristupa njihovom portfelju antivirusnih lijekova, kako bi istraživači koje financira Therapeutics Accelerator napravili probir onih koje bi prve trebalo uputiti na testiranje na ljudima. Sve su farmaceutske tvrtke reagirale vrlo brzo, tako da postoji dugačak popis antivirusnih lijekova koji se trenutno ispituju.

Jedna skupina lijekova djeluje tako što mijenja način na koji ljudsko tijelo reagira na virus. Hidroksiklorokin je u toj skupini. Zaklada je financirala ispitivanje koje će pokazati da li je taj lijek djelotvoran protiv COVID-19. Rezultati ispitivanja očekuju se krajem svibnja. Čini se da će korist od tog lijeka u najboljem slučaju biti skromna. Druga vrsta lijekova, koji mijenjaju način na koji čovjek reagira na virus, nazivaju se imunomodulatori. Oni bi bili od najveće koristi u kasnom stadiju teškog oboljenja. Sve tvrtke koje rade na ovom području čine sve što mogu kako bi pomogle u ispitivanjima mogućih lijekova i tretmana.

CJEPIVA

Cjepiva su spasila više života nego bilo koje drugo sredstvo u povijesti. Male boginje, koje bi svake godine usmrtile milijune ljudi, iskorijenjene su cjepivom. Nova cjepiva imala su ključnu ulogu u tome da se smrtnost djece smanji sa 10 milijuna godišnje u 2000. godini na manje od 5 milijuna u 2019.

Osim nekakve čudesne terapije, na koju ne možemo računati, jedini način na koji se svijet može vratiti tamo gdje je bio prije pojave COVID-19, jest pomoću visoko učinkovitog cjepiva koje sprečava bolest.

Nažalost, tipično vrijeme potrebno za razvoja cjepiva protiv nove bolesti je duže od pet godina. Taj se proces dijeli na: a) proizvodnju izabranog cjepiva; b) testiranje tog cjepiva na životinjama; c) ispitivanje sigurnosti i učinkovitosti cjepiva na malom broju ljudi (to zovemo fazom 1); d) ispitivanje sigurnosti i učinkovitosti cjepiva na većem broju ljudi (faza 2); e) ispitivanje sigurnosti i učinkovitosti na velikom broju ljudi (faza 3); i f) konačno regulatorno odobrenje i izgradnja proizvodnje dok se provodi registracija cjepiva u svakoj zemlji.

Istraživači bi mogli uštedjeti na vremenu ubrzaju li faze kliničke sigurnosti/učinkovitosti dok u paraleli provode testiranja na životinjama i razvijaju proizvodnju. No, čak i da se sve optimizira, nitko unaprijed ne može znati koji će točno pristup cijepljenju funkcionirati. Zbog toga moramo financirati više njih, kako bi njihov razvoj napredovao punom brzinom. Mnoga od tih cjepiva biti će promašaji, ne uspjevajući stvoriti dovoljno snažan odgovor imunološkog sustava za pružanje zaštite organizmu. Znanstvenici će sliku o tome steći tijekom tri mjeseca testiranja određenog cjepiva, promatrajući generiranje antitijela. Od posebnog je interesa pitanje hoće li cjepivo zaštititi starije ljude čiji imunološki sustav ne reagira tako dobro na cjepiva.

Tema sigurnosti cjepiva očigledno je vrlo važna. Regulatori su iznimno strogi kad je u pitanju sigurnost, s ciljem izbjegavanja nuspojava i zaštite ugleda cjepiva u široj javnosti. Kad bi cjepivo imalo iole značajnih problema, ljudi bi oklijevali cijepiti se. Regulatori diljem svijeta morati će zajednički odlučiti koliko velika mora biti baza podataka o sigurnosti prije nego što se odobri cjepivo protiv COVID-19.

Jedan od koraka poduzetih nakon što su Zaklada i ostali 2015. godine zatražili da se investira u pripremu za moguću epidemiju, bio je nastanak Koalicije za inovativna rješenja epidemije (CEPI). Iako su izdvojeni resursi bili poprilično skromni, ipak su pomogli u razvoju novih načina stvaranja cjepiva koje bismo u ovoj pandemiji mogli iskoristiti. CEPI je upregnuo dodatne resurse na radu na takozvanim RNA cjepivima, nečemu što Zaklada već duže vrijeme financijski podržava. Postoje tri tvrtke koje rade na ovom pristupu. Prvo cjepivo nad kojim se provode ljudska testiranja je RNA cjepivo tvrtke Moderna, i ono je u fazu 1 kliničke procjene sigurnosti krenulo u ožujku.

RNA cjepivo značajno se razlikuje od uobičajenog cjepiva. Na primjer, cjepivo protiv gripe sadrži dijelove virusa gripe koje vaš imunološki sustav nauči napadati. To vam daje imunitet. Kod RNA cjepiva, umjesto da ubrizgavate djeliće virusa, tijelu dajete genetski kod pomoću kojega onda ono samo stvara puno kopija takvih djelića. Kad imunološki sustav prepozna te djeliće virusa, on uči kako ih napasti. U suštini, RNA cjepivo vaše tijelo pretvara u vlastitu tvornicu cjepiva.

Postoji još najmanje pet sličnih pristupa koji izgledaju obećavajuće, a koriste ovu metodu treniranja imunološkog sustava da prepoznaje i napada virusne infekcije. CEPI i naša zaklada pratiti će sva takva nastojanja diljem svijeta kako bi bili sigurni da će oni koji najviše obećavaju dobiti sve potrebne resurse. Nakon što cjepivo bude spremno, naš partner GAVI pobrinut će se da bude dostupno i u zemljama s niskim prihodima.

Veliki izazov kod testiranja cjepiva je u tome što vrijeme potrebno za testiranje ovisi o pronalaženju mjesta s poprilično visokom stopom zaraze na kojima bi se ta testiranja trebala provoditi. Dok pripremate lokaciju testiranja i tražite da vam regulator odobri provedbu testova, stopa zaraze na tom prostoru mogla bi pasti. Problem je u tome što testiranja traže iznenađujuće veliki broj ljudi. Za primjer, pretpostavimo da je očekivana godišnja stopa zaraze 1% i želite provesti testiranje u kojemu očekujete da će 50 ljudi biti zaraženo bez cjepiva. Da bi testiranje bilo gotovo unutar šest mjeseci, za provedbu će vam trebati 10.000 ljudi.

Cilj je odabrati jedan ili dva najbolja cjepiva i cijepiti cijeli svijet – to znači 7 milijardi doza ako je za cijepljenje potrebna samo jedna doza, ili 14 milijardi doza ukoliko su potrebne dvije. Cijeli svijet će žuriti da ih dobije, pa će razmjeri proizvodnje biti bez presedana i vjerojatno će morati uključivati više tvrtki.

Često me pitaju kada će započeti cijepljenje velikog broja ljudi. Kao i vodeći američki dužnosnici u javnom zdravstvu, smatram da će to vrlo vjerojatno biti za nekih 18 mjeseci, iako bi moglo biti i za samo 9 mjeseci ili pak dvije godine. Presudno će biti trajanje treće faze testiranja tijekom koje se utvrđuje da li je cjepivo potpuno sigurno i učinkovito.

Kad se cjepivo počne proizvoditi, pojavit će se pitanje tko bi se prvi trebao cijepiti. U idealnom svijetu postojao bi globalni sporazum oko toga tko bi najprije trebao primiti cjepivo, ali imajući u vidu razne interesne skupine koje se oko ovoga međusobno natječu, to se vjerojatno neće dogoditi. Vlasti koje osiguravaju financiranje, zemlje u kojima se provode testiranja, kao i mjesta najgore pogođena pandemijom, iznositi će argumente kako su upravo oni ti koji bi u ovom slučaju trebali dobili prednost.

TESTIRANJA

Svi dosadašnji testovi za novi koronavirus uključuju uzimanje brisa iz nosne šupljine i njegovu obradu u stroju za polimeraznu lančanu reakciju (eng. PCR, Polymerase Chain Reaction). Naša je zaklada investirala u istraživanje koje je pokazalo da su rezultati testa jednake preciznosti kad pacijenti sami uzmu bris sa vrha nosa, kao i kada liječnik gurne vateni bris dublje prema stražnjem dijelu vašeg grla. Uz to, naši korisnici bespovratnih sredstava rade na dizajniranju jeftinih brisova koji se mogu proizvesti u velikom obujmu i istodobno biti jednako učinkoviti kao i oni kojih nam nedostaje. Ovakav pristup samostalnog uzimanja brisa je brži, štiti zdravstvene radnike od rizika izlaganja bolesti i dopušta regulatorima da odobre uzimanje brisova na bilo kojem mjestu, a ne samo unutar zdravstvenih ustanova. PCR test je poprilično osjetljiv – u većini će slučajeva pokazati ima li osoba virus i prije nego što pokazuje simptome ili zarazi druge.

Puno se pažnje usmjerava na pitanje koliko se testova provodi u svakoj zemlji. Neke zemlje, poput Južne Koreje, odradile su sjajan posao u povećanju učestalosti testiranja. Ali sam broj testova ne pokazuje provode li se oni učinkovito. Važno je najprije testirati one koji su prioritet. Na primjer, zdravstveni radnici trebali moći odmah dobiti informaciju jesu li zaraženi, tako da znaju mogu li nastaviti raditi. Osobe bez simptoma ne bi trebale biti testirane sve dok ne budemo imali dovoljno testova za sve koji imaju simptome. Uz to, trebali bi biti u mogućnosti dobiti rezultate testova za manje od 24 sata, tako da što prije znamo moramo li se i dalje izolirati i držati u karanteni ljude koji s nama žive. Na pojedinim lokacijama u SAD-u trebalo je više od sedam dana da se dobiju rezultati ispitivanja, što drastično umanjuje njihovu vrijednost. Toliko kašnjenje je neprihvatljivo.

Postoje dvije vrste PCR strojeva: strojevi za serijsku obradu velikog broja uzoraka i strojevi za obradu malog broja uzoraka. Oba imaju važnu ulogu u ovoj pandemiji. Strojevi za obradu velikog broja uzoraka temelj su naših kapaciteta za masovno testiranje. Strojevi za obradu malog broja uzoraka posebno su važni kad se rezultat testa mora znati za manje od sat vremena. Svatko tko već izrađuje ove strojeve, kao i neki novi koji su u to tek ušli, proizvode ih koliko god najviše mogu. Uz postojeće strojeve i ove koje ćemo pridodati, povećat ćemo broj testiranja. Zaklada razgovara s proizvođačima o različitim načinima na koje se korištenje strojeva može izmijeniti, s ciljem da oni budu više nego dvostruko produktivniji.

Još jedan tip testa koji se razvija je brzi dijagnostički test (eng. RDT, Rapid Diagnostic Test). On je zamišljen poput testa za trudnoću koji se provodi kod kuće. Uzeli biste bris sluznice nosa, na isti način kao i za PCR test, ali umjesto da ga pošaljete u centar za obradu, stavili biste ga u posudicu s tekućinom i potom tu tekućinu izlili na papirnatu traku koja bi promijenila boju u slučaju da je u tekućini prisutan virus. Ovakav oblik testiranja mogao bi biti dostupan za nekoliko mjeseci. Iako neće biti jednako precizan kao PCR test, za one koji već imaju simptome trebao bi biti poprilično točan. I dalje biste u tom slučaju morali prijaviti rezultat testa svojoj vladi, zato što oni moraju imati uvid u trendove širenja bolesti.

Puno se govori o serološkim testovima, kod kojih date krv i test otkriva imate li prisutna antitijela protiv virusa. Ukoliko ih imate, znači da ste bili izloženi. Ovakvi testovi pokazuju pozitivne rezultate samo u kasnijim stadijima bolesti, tako da vam ne pomažu donijeti odluku o karantenizaciji. Također, svi do sada provedeni serološki testovi imali su problem davanja lažno pozitivnih rezultata. Dok ne shvatimo koja je razina antitijela zaštitna, te dok ne budemo imali test koji ne daje lažno pozitivne rezultate, pogrešno je savjetovati ljudima da ne brinu zbog izloženosti zarazi temeljem trenutno dostupnih seroloških testova. Do tada, serološki testovi koristit će se kod odlučivanja tko može biti darivatelj krvi i kao pomoć u razumijevanju dinamike bolesti.

Brojne zemlje obavile su odličan posao usmjeravajući korištenje PCR strojeva na prioritetne pacijente. U većini zemalja vlade su igrale središnju ulogu u ovom procesu. U SAD-u ne postoji sustav koji bi osiguravao racionalno korištenje resursa za testiranje. Neke su se savezne države iskazale po ovom pitanju, ali čak ni u najboljim državama dostupnost nije u potpunosti kontrolirana.

Testiranje postaje iznimno važno kad država počne razmišljati o otvaranju. Tada želite provoditi toliko testiranja koliko vam omogućuje da uočite žarišta i odmah intervenirate promjenama politike, prije nego vam broj zaraženih previše skoči. Ne želite čekati da vam se bolnice počnu puniti i broj umrlih naraste.

U suštini postoje dva prioriteta kod testiranja: testiranje osoba koje imaju simptome i osoba koja su bile u kontaktu s nekime tko je pozitivan na testu. U idealnom slučaju, objema biste skupinama poslali test koji mogu obaviti kod kuće, bez posjete zdravstvenoj ustanovi. Testovi bi i dalje bili dostupni u zdravstvenim ustanovama, ali najjednostavnije bi bilo kad bi se većina testova mogla provesti kod kuće. Da bi to profunkcioniralo, vlada bi morala imati web stranicu preko koje biste prijavili detalje o svojoj situaciji, uključujući svoje simptome. Vaši bi podaci bili obrađeni, vi biste bili pozicionirani negdje na rang listi prioriteta, a svi pružatelji usluge testiranja morali bi se pobrinuti da najviše rangirani najbrže dobiju rezultate. Ovisno o tome koliko pouzdano simptomi predviđaju zarazu, koliko ljudi testira pozitivno i koliko prosječna osoba ima kontakata, možemo izračunati koliki nam kapacitet treba za rješavanje tih kritičnih slučajeva. Za sada, većina će zemalja usmjeriti sve svoje sposobnosti testiranja na te slučajeve.

Neke će tvrtke poželjeti kupiti strojeve za testiranje kako bi testirali svoje zaposlenike ili korisnike. Hoteli ili tvrtke koje su vlasnici brodova za krstarenje htjeti će testirati sve goste, čak i ako ne pokazuju simptome. Nastojati će se domoći PCR strojeva koji daju brze rezultate, ili pak brzih dijagnostičkih testova. Te će kompanije ujedno moći ponuditi i vrlo visoke cijene – daleko više od onoga što bi mogao ponuditi javni zdravstveni sustav. Stoga će vlade morati procijeniti potrebe zdravstva te donijeti odluku kada dozvoliti prodaju tvrtkama.

Upitno je hoće li se svi koji se moraju testirati odmah izolirati, te u karantenu staviti i svoje ukućane. Neke države strogo nadziru samoizolaciju, dok druge jednostavno pretpostavljaju da ljudi slijede njihove preporuke. S tim je povezano i pitanje pruža li država prostor za izolaciju onima koji se ne mogu izolirati kod kuće. To je od posebne važnosti ako osoba živi u malom prostoru s osobama starije dobi.

TRAŽENJE KONTAKATA OBOLJELIH

Govoreći o testiranju, spomenuo sam da je jedan od ključnih prioriteta testirati osobe koje su bile u kontaktu s nekime tko je na testu bio pozitivan. Kad bi mogli u kratkom roku dobiti popis tih osoba i osigurati da su prvi na redu za testiranje PCR testom (koji je dovoljno osjetljiv da otkriva nedavnu zarazu), ti bi se ljudi mogli izolirati prije nego što zaraze nekog drugog. To bi bio idealan način sprječavanja širenja zaraze.

Neke od zemalja, uključujući Kinu i Južnu Koreju, zahtijevale su od pacijenata informacije o kretanju u posljednjih 14 dana, putem GPS podataka s telefona ili iz podataka o mjestima na kojima su kupovali i plaćali karticama. Nije vjerojatno da će zapadne zemlje takvo što tražiti. Postoje aplikacije koje možete preuzeti s Interneta, pomoću kojih ćete se lakše sjetiti gdje ste bili; ako ikada budete pozitivni na testu, tada svojom voljom možete pregledati svoju povijest kretanja ili ju podijeliti s onima koji nastoje saznati s kime ste sve bili u kontaktu.

Predlažu se različiti pristupi temeljeni na digitalnim tehnologijama, kao npr. da mobilni telefoni detektiraju druge mobilne telefone u njihovoj blizini. (To bi uključivalo korištenje Bluetooth-a i odašiljanje zvuka kojeg ljudsko uho ne detektira. Taj zvuk potvrđuje da su dva telefona u razmjernoj blizini.) Ideja je, da kad netko testira pozitivno tada njegov mobilni telefon može poslati poruku drugim mobilnim telefonima s kojima je bio u blizini, te da tako njihovi vlasnici saznaju da bi se trebali testirati. Kada bi većina ljudi dobrovoljno instalirala ovu vrstu aplikacije, to bi nekima vjerojatno pomoglo. Jedan od problema je taj što ne moramo nužno biti na istom mjestu u isto vrijeme da bi nekoga zarazili – virus možemo ostaviti za sobom na nekoj površini. Navedeni bi sustav propustio takvu vrstu zaraze.

Mislim da će većina zemalja upotrijebiti pristup koji koristi Njemačka – obavezno intervjuiranje svakoga tko je pozitivan i korištenje baze podataka kako bi se osiguralo da njihovi kontakti budu obaviješteni. Proučavaju se obrasci kod pojave infekcija kako bi se vidjelo gdje je najviši rizik od zaraze i gdje se mjere zaštite eventualno moraju mijenjati.

U Njemačkoj, ako se netko testira i bude pozitivan na virus, liječnik ima zakonsku obvezu obavijestiti o tome lokalni ured javnog zdravstva. Liječnik pritom mora dati sve osobne podatke – ime, adresu, telefonski broj – kako bi lokalni ured javnog zdravstva mogao kontaktirati osobu i osigurati da se ona izolira.

Nakon toga lokalni ured javnog zdravstva započinje proces pronalaženja kontakata. Razgovaraju sa zaraženom osobom i nastoje saznati s kime je sve osoba dolazila u kontakt posljednjih par tjedana. Tada kontaktiraju te osobe i traže od njih da se samo-izoliraju i testiraju.

Uspješnost ovog pristupa ovisi o tome koliko će zaražena osoba točno izvijestiti o svojim kontaktima, kao i koliko će zdravstveni djelatnici biti uspješni u naknadnom kontaktiranju tih ljudi. Uobičajeni broj zdravstvenih djelatnika nikako ne može odraditi sav taj posao, čak i uz mali broj slučajeva. Svaki zdravstveni sustav morat će naći način kako povećati broj ljudi do razine da ovaj posao mogu odraditi pravovremeno. Svatko tko ga radi mora biti pravilno osposobljen te poštivati zakon o zaštiti osobnih podataka. Potrebni su nam i istraživači od kojih ćemo tražiti da analiziraju bazu podataka i nastoje pronaći obrasce u kretanju zaraze, ali isto tako poštujući pravila o privatnosti.

POLITIKE OTVARANJA

Tijekom naredna dva mjeseca većina će razvijenih zemalja ući u drugu fazu epidemije. Na neki način, tu je fazu lako opisati. Ona je kvazi-normalna. Ljudi mogu izlaziti iz kuća, ali ne često, i ne na mjesta gdje bi se stvarala gužva. Zamislite restorane u kojima je svaki drugi stol prazan, te zrakoplove u kojima je srednji red prazan. Škole su otvorene, ali ne možete napuniti stadion sa 70 000 sjedala. Ljudi u određenoj mjeri rade i troše, ali ne onako kako je bilo prije pandemije. Ukratko, vremena su nenormalna, ali ne toliko nenormalna kao za vrijeme prve faze.

Pravila ponašanja morat će se mijenjati postupno, omogućujući nam da uočimo da li povećavanjem broja kontakata raste i broj zaraženih. Države sa dobrim sustavom testiranja moći će obavijestiti ostale o potencijalnim problemima koji se pojavljuju tokom otvaranja.

Primjer postupnog otvaranja je kineska podružnica Microsofta koja ima oko 6.200 zaposlenih. Za sada otprilike pola tih ljudi fizički dolazi na posao. Tvrtka i dalje podržava zaposlenike koji žele raditi od kuće, a inzistira da zaposlenici sa simptomima ostanu kod kuće. Zahtijeva korištenje maski, uvela je intenzivnije čišćenje radnih prostora i osigurala dezinfekcijska sredstva za čišćenje ruku. Čak i za vrijeme rada poštuju pravila distanciranja, a poslovna putovanja dopuštena su samo u iznimnim slučajevima. Kina je bila vrlo konzervativna kad je u pitanju ponovno otvaranje i dosad je uspjela izbjeći značajniji povratak zaraze.

Osnovno načelo ponovnog otvaranja jest dopuštanje onih aktivnosti koje imaju veliku korist za gospodarstvo ili opće blagostanje, a u isto vrijeme predstavljaju mali rizik za širenje zaraze. No, kad krenemo u detalje i razmatramo gospodarstvo uzduž i poprijeko, slika ubrzo postaje komplicirana. Stvari nisu tako jednostavne kao kad kažemo „možete raditi X, ali ne i Y“. Suvremena ekonomija je previše kompleksna i međuovisna za takav pristup.

Na primjer, restorani mogu posjesti goste na međusobnoj udaljenosti od 2 metra, no hoće li imati lanac opskrbe sastojcima koji su im potrebni? Hoće li biti profitabilni sa smanjenim kapacitetom? Industrijski proizvođači morati će prilagoditi tvornice kako bi radnici bili na sigurnoj udaljenosti jedni od drugih. Većina će se tvornica moći prilagoditi novim pravilima bez velikog gubitka produktivnosti. No, kako će zaposlenici tih restorana i tvornica dolaziti na posao? Hoće li ići s vlakom ili autobusom? Što ćemo s dobavljačima koji isporučuju i prevoze materijale potrebne tvornici za rad? I kada bi tvrtke trebale inzistirati da se zaposlenici pojave na poslu?

Na ova pitanja nema jednostavnih odgovora. U konačnici, čelnici država na nacionalnoj i lokalnoj razini morati će raditi kompromise na temelju rizika i koristi otvaranja različitih dijelova gospodarstva. U SAD-u će biti problematično ako se jedna država otvori prebrzo i počne bilježiti novi val širenja zaraze. Bi li tada druge države trebale pokušati zaustaviti prijelaz ljudi preko granica?

Škole su od velikog značaja i trebaju nam biti prioritet. Veliki sportski i zabavni događaji vjerojatno neće biti u igri duže vrijeme; ekonomska korist koju donosi mnoštvo gledatelja ne može se mjeriti s rizikom od širenja zaraze. Ostale aktivnosti nalaze se u sivoj zoni, poput crkvenih okupljanja ili srednjoškolskih utakmica sa samo nekoliko desetaka ljudi u gledalištu.

Postoji još jedan čimbenik kojeg je teško predvidjeti: ljudska narav. Neki će ljudi prirodno oklijevati izaći iz kuće čak i kad vlada kaže da je sve u redu. Drugi će zauzeti posve suprotan stav – pretpostavit će da je vlada pretjerano oprezna i počet će kršiti mjere. Lideri će trebati dobro razmisliti kako postići ravnotežu između ta dva ekstrema.

Zaključak

Melinda i ja odrastali smo učeći kako je Drugi svjetski rat bio presudni trenutak za generaciju naših roditelja. Na sličan način, pandemija COVID-19 – prva pandemija suvremenog doba – odrediti će ovo razdoblje. Nitko tko prebrodi Prvu pandemiju nikada je neće zaboraviti. I nemoguće je preuveličati bol koju ljudi sada osjećaju i koju će nastavit osjećati u godinama koje dolaze.

Melindu i mene osobito brine skupa cijena pandemije koju će platiti potplaćeni i siromašni ljudi. Bolest nerazmjerno pogađa siromašne zajednice i rasne manjine. Također, gospodarski utjecaj zatvaranja najteže pogađa radnike s malim primanjima i radnike koji su pripadnici manjina. Kako se zemlje budu otvarale, donositelji politika moraju osigurati da sam oporavak ne stvori još goru nejednakost u društvu od ove koja već postoji.

U isto vrijeme, impresionirani smo načinima na koje se svijet ujedinjuje u ovoj borbi. Svakodnevno razgovaramo sa znanstvenicima na sveučilištima i u malim tvrtkama, izvršnim direktorima farmaceutskih kompanija ili šefovima vlada kako bismo bili sigurni da će nova sredstva o kojima sam govorio postati dostupna što je prije moguće. I imamo toliko mnogo istinskih heroja kojima se u ovim trenucima možemo diviti, uključujući zdravstvene radnike koji su na prvim linijama ove borbe. Kada svijet jednom ovu Prvu pandemiju proglasi gotovom, njima ćemo moći zahvaliti na tome.

Autor: Bill Gates, Prijevod i uvodnik: Ivona Mezulić, 30.4.2020.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s