Poznati psihoanalitičar Sigmund Freud ustvrdio je da bi na kraju uspješnog liječenja pacijenta njegova neurotična bijeda trebala ustupiti mjesto svakodnevnom nezadovoljstvu. Drugim riječima, za Freuda najbolje stanje uma koje može obilježavati našu svakodnevnicu nije stanje radosti, zadovoljstva, osjećaja ispunjenosti i dobrobiti, nego stanje trajnog nezadovoljstva s kojim smo se pomirili.
To je vrlo pesimističan pogled na život, ali, nažalost, nije rijedak. Ustvari, češći je no što možemo zamisliti.
Sva bića žele biti sretna. Riječima Matthieu Ricarda: “Nitko ne ustaje ujutro s mislima: kad bih barem mogao patiti cijeli ovaj dan, a po mogućnosti i cijeli život…” No znamo li što je to što želimo? Što je to sreća?
Pojam sreća danas se koristi na različite načine. Najčešće označava emociju koju obilježava zadovoljstvo, koristeći se kao sinonim za izraze poput “dobrobiti”, “blagostanja”, “kvalitete življenja” i/ili “zadovoljstva životom”.
Kako sreća u hrvatskom jeziku istovremeno ima snažnu konotaciju igre sudbine; kao u izrazima “jednostavno nije imao sreće”, ili “sreća joj se osmjehnula”, ili pak slučajnosti, “igrom sreće”, “igra na sreću”, ona nije najprikladniji termin za opisivanje kvalitete koja je ne samo uvelike pod našim utjecajem, nego i rezultat naše percepcije. Zato umjesto pojma sreća, mi ovdje koristimo radost kako bismo opisali stanje uma, pogled na život i rezultirajuće osjećaje koji nisu puka “igra sreće”.