Evo tri zanimljive činjenice vezane uz temu unutarnjeg mira i pomnosti kao prakse kultiviranja tog unutarnjeg mira, uzete iz novijih istraživanja.
Posvetite nekoliko minuta tome da ih razumijete te promislite o njihovom značaju.
1. Naš je „unutarnji život“ izuzetno važan, ali se i nalazi u opasnosti
Naše sveukupno emocionalno (ili mentalno) zdravlje najviše utječe na to koliko su nam životi sretni.[1] Naše zadovoljstvo životom, u odrasloj dobi, uže je povezano s našim emocionalnim zdravljem (mjerenim kroz osam prethodnih godina), nego s trenutnom visinom naših prihoda, bračnim statusom, zdravljem ili razinom obrazovanja. Emocionalno zdravlje djece, osim toga, ima značajno veći utjecaj na njihovu radost u odrasoj dobi nego bilo koji drugi aspekt njihovih ranih godina, uključujući socio-ekonomsku situaciju, obiteljske okolnosti ili intelektualni razvoj.[2]
Brojni pokazatelji sugeriraju nam da su opće razine stresa i tjeskobe u porastu. Primjerice, korištenje antidepresiva u Velikoj Britaniji poraslo je oko 500% u posljednjih 20 godina [3] a udio adolescenata s emicionalnim poteškoćama ili problemima u ponašanju dvostruko je veći nego što je bio 1970-ih godina.[4]
Mentalna je bolest veliki sakriveni problem u našem društvu, čineći ustvari gotovo 40% svih bolesti – više od zbirnog utjecaja svih kardiovaskularnih, respiratornih, probavnih, mišićnokoštanih i tumorskih oboljenja te dijabetesa i nesreća zajedno. Unatoč tome, u programu liječenja nalazi se tek četvrtina svih osoba s mentalnom bolešću, u usporedbi s velikom većinom onih koji imaju tjelesne simptome.[5] U bilo kojem trenutkum, jedna od šest odraslih osoba ima problem s mentalnim zdravljem, a više od trećine svih odraslih osoba doživjeti će tijekom života najmanje jednu epizodu depresije.[7]
2. Pomnost nam pomaže pronaći duševni mir
Dok stres aktivira „borba ili bijeg“ dio našeg živčanog sustava, meditacija pomnosti pomaže aktivirati naš „reakciju opuštanja“, usporavajući nam ritam otkucaja srca i disanje, te snižavajući naš krvni tlak.[8] Istraživanja usmjerena na osobe koje su pohađale trening meditacije pomnosti kroz osam susreta, pokazala su da su ti ljudi mjesec dana kasnije značajno sretniji i da imaju bolje imunološke odgovore.[9]
Trening pomnosti uzrokuje i strukturalne promjene u mozgu, koje uključuju povećanje gustoće sive tvari u hipokampusu (centru važnom za učenje i pamćenje), te u strukturama povezanim sa svjesnošću sebe, suosjećanjem i introspekcijom.[10] Utvrđeno je i da vježbanje pomnosti pozitivno doprinosi tretmanima ljudi s kliničkim razinama anksioznosti i depresije.[11]
3. Možemo naučiti biti otporniji
Riječ otpornost odnosi se na sposobnost da prevladamo krizne trenutke i prilagodimo se nakon što smo doživjeli neku neuobičajenu ili neočekivanu situaciju. Otpornost je pojam izveden iz latinskog glagola resilio, resilire, što znači „skočiti natrag, odskočiti“ ili „vratiti se na noge“, te ukazuje na brz povratak u normalu. Često se smatra rijetkom kvalitetom koju posjeduje tek mali broj iznimnih ljudi, no otpornost ustvari proizlazi iz naših svakodnevnih sposobnosti i, poput mnogih životnih vještina, moguće ju je naučiti.[12] Ključni čimbenik koji dobrinosi našoj otpornosti je način na koji biramo tumačiti događaje, što zauzvrat utječe na naše emotivne odgovore i na naše ponašanje.[13]
Alat koji nam može pomoći je ABC model.[14] Mnogi od nas vjeruju da su neugodni događaji ti koji nas tjeraju da se ponašamo na određeni način i da proživljavamo pojedine emocije. Drugim riječima, mi vjerujemo da nedaće (A, eng. adversity) vode do posljedica (C, eng. consequences). No ono što zapravo određuje te posljedice nisu same nedaće, nego naša uvjerenja (B, eng. beliefs) o događajima. I ta uvjerenja često mogu biti netočna i podložna „greškama u razmišljanju“, kao što su: pretpostavljanje najgoreg ishoda, preveliko generaliziranje ili brzopleto donošenje zaključaka. Pažljivijim promatranjem naših uvjerenja – i propitivanjem naših neproduktivnih misli – možemo promijeniti kako se osjećamo i ponašamo.
Ovaj ABC model jedna je od središnjih ideja u temeljima kognitivno-bihevioralne terapije, a iscrpne su studije pokazale da je vrlo korisna prilikom pomaganja ljudima u oporavku od tjeskobe i depresije.[16] Sve se više koristi i u nizu programa koji razvijaju emocionalnu otpornost, i to u najrazličitijim skupinama – od srednjoškolske djece [17] do američke vojske.[18]