… – preporučam (na Netflixu je), bilo mi je zanimljivo pogledati iz raznih razloga. Među ostalim, izdvojio bih Charlijevu rečenicu koja otprilike ide ovako: “If at first you don’t succeed, try harder. That’s what they tell us, right? That’s how they teach us how to become successful. But what if you DO succeed at first? What then?”
Ili, općenito, što kada (napokon) JESMO uspješni, što onda? Što ako i dalje imamo osjećaj da to nije to, da to nije dovoljno, ako i dalje tragamo za nečime?
Dvije velike misli padaju mi na pamet; jedna potječe od slavnog američkog komičara Irwina Coreya, koji je rekao: “If we don’t change direction soon, we’ll end up where we’re going.”
Druga je puno starija i, koliko sam uspio iskopati, nema jasnog autora ali se veže uz više velikih mislioca, od Emersona preko Oscara Wildea: “Be careful what you wish for — you might get it”, ili “Beware what you set your heart upon. For it surely shall be yours.”
Coreyeva misao “ako ne promijenimo smjer, završit ćemo tamo kuda idemo” na površini je tautološka: naravno da ćemo stići kuda idemo. No žalac te misli je u onome što ona implicira – ako je smjer kojim idemo pogrešan ili opasan, nastavimo li njime bez da to osvijestimo ili ispravimo, zajamčeno će završiti loše. Ako nas “voda nosi” i nismo svjesni kuda nas nosi, moramo se trgnuti.
“Pazite što želite – mogli biste to dobiti” pak naglašava namjeru: ako svjesno želimo nešto i trudimo se da to dobijemo, bez da razumijemo cijenu i posljedice, uspjeh može donijeti probleme umjesto sreće.
Obje misli su upozoravajući paradoksi. Prva misao naglasak stavlja na pasivno plutanje, druga na kratkovidnu žudnju.
Charlie na ruci ima istetovirano “Winning”, i dokumentarac lijepo pokazuje koliko mu je pobjeđivanje s lakoćom polazilo za rukom. Uspjeh mu je gotovo sam od sebe padao u ruke – to kaže i on, i ljudi oko njega. On je i završavao tamo kuda je išao, kamo ga je voda nosila, i dobivao ono što je želio, pa je stoga interesantno gledati kako on reflektira na to sada. Ili, bolje rečeno, kako POČINJE reflektirati na to.
“Ali to je jedan Amerikanac, zvijezda, daleko od nas, sa životom i problemima koji su potpuno nespojivi s našim životima i našim problemima” – moglo bi nam se učiniti. Ipak, tvrdim da nije tako, da su njegov život i njegovi problemi isti kao i svačiji, samo dovedeni do karikaturalnih ekstrema. Tvrdim da su problemi svijeta, naše današnje civilizacije, jednaki njegovima, a da su problemi Zapadnog dijela te civilizacije vrlo slični karikaturalnom ekstremu Charlija. Zašto tako mislim je duža priča, možda za neka ISOD alumni druženja, svakako dio ISOD level 3, kao i za neke rasprave koje će se sve više otvarati u javnoj sferi.
Anyway, preporučam dokumentarac.