Zabrinut zbog promjena u društvenoj dinamici, Carl Sagan upozoravao je na probleme koje nam donosi manjak kritičkog promišljanja i sposobnosti razlikovanja istine od fikcije.
“Imam predosjećaj o Americi u vremenu moje djece ili unučadi — kada će Sjedinjene Države biti ekonomija usluga i informacija; kada će gotovo sve proizvodne industrije otići u druge zemlje; kada će zadivljujuće tehnološke moći biti u rukama nekolicine, a nitko tko zastupa javni interes neće ni moći pojmiti o čemu se radi; kada će ljudi izgubiti sposobnost da sami određuju svoje ciljeve ili da promišljeno propitkuju autoritete; kada ćemo, grčevito se držeći za kristale i nervozno konzultirajući horoskope, s opadajućom sposobnošću kritičkog promišljanja, nesposobni razlikovati što nam se sviđa od onoga što je istinito, gotovo neprimjetno kliznuti natrag u praznovjerje i mrak…
…najočitije u postupnom opadanju kvalitete sadržaja iznimno utjecajnih medija, u zvučnim isječcima od 30 sekundi (koji su sada skraćeni na 10 ili manje), u programima prilagođenima najnižem zajedničkom nazivniku, u lakovjernom prikazivanju pseudoznanosti i praznovjerja, ali posebno u svojevrsnom slavljenju neznanja…
Stvorili smo civilizaciju u kojoj većina ključnih elemenata duboko ovisi o znanosti i tehnologiji. Istovremeno smo sve uredili tako da gotovo nitko ne razumije ni znanost ni tehnologiju. To je recept za katastrofu. Možda ćemo neko vrijeme proći bez posljedica, ali prije ili kasnije ta zapaljiva mješavina neznanja i moći eksplodirat će nam u lice.”
— izvadak iz knjige Carla Sagana, “Svijet pun demona: znanost kao svjetiljka u tami”