ISOD L3 – Mape transformacija

Treća razina posvećena je shvaćanju transformacija

Prva razina bavi se temeljnim mapama razvoja, odnosno upoznavanjem s kartama teritorija razvoja: što sve možemo razvijati kod pojedinaca i organizacija, kojim redoslijedom, na koji način, s kakvim učincima. Kako se oblikuju i mijenjaju naša radna etika, potrebe, moral, vrijednosti, liderstvo ili osobnost, kako se mijenjaju naše grupe, timovi i organizacije, kakve se sve prepreke susreću na putu tih promjena, te kako svi oni utječu na naše i organizacijsko zdravlje i učinkovitost?

Treća razina nastavak je prve i produbljuje znanja o tome kako se odvijaju najsloženije vrste promjena: transformacijske promjene – i kod pojedinaca i u organizacijama, iako se ovaj program značajno više bavi transformacijama kod pojedinaca. U ovom programu zanima nas sve ono što nadilazi puku promjenu. Dok promjena znači prilagodbu unutar istog okvira, transformacija znači ulazak u novu paradigmu – u novi način razmišljanja, djelovanja i doživljavanja sebe i svijeta. Istražujemo ih kroz vlastita iskustva i primjere, kako bismo što bolje upoznali složenu dinamiku u procesu metamorfoze našeg ega, liderstva, vrijednosti… odnosno naših navikovnih obrazaca i obrambenih mehanizama koji ih nastoje zadržati.

Kroz Mape transformacija polaznici uče kako prepoznati vlastite prijelaze na složenije razine razvoja i kako svjesno “navigirati” kroz njih u svojem životu, odnosima i organizacijama. Program daje iskustvo i razumijevanje procesa koji stoje iza velikih pomaka – kako u osobnim, tako i u kolektivnim kontekstima.

Ključne značajke programa

• Upoznavanje 3 do 4 modela koji na mikro razini opisuju proces transformacije (s razine na razinu).
• Promatranje vlastitog razvoja kroz univerzalni obrazac transformacija.
• Primjena na osobni i profesionalni razvoj – mapiranje i integracija vlastitih transformacija.
• Sagledavanje razvoja vlastitog ega i liderstva, te mapiranje trenutne transformacije na tim linijama razvoja.
• Primjena metoda za oslobađanje zarobljenih potencijala koji inhibiraju transformaciju.
• Rad s otporom prema promjeni – kako otpor postaje izvor snage.
• Alati za vođenje transformacija – metode za vođenje sebe, timova i organizacija.
• Mentorstvo i supervizija kao unutarnji i vanjski izvori podrške na putu transformacije.
• Integracija novih perspektiva u svakodnevni život i praksu.

Što dobivaju polaznici?

• Razumijevanje razlike između promjene i transformacije.
• Vještinu prepoznavanja paradigmi i koraka njihove metamorfoze.
• Osobno iskustvo navigiranja kroz stadije transformacije s razine na razinu.
• Metode za vođenje drugih kroz transformaciju.
• Sposobnost prevladavanja vlastitih otpora i strahova.
• Inspiracija i podrška grupe i supervizora.

Na koja pitanja program odgovara?

• Kako izgleda transformacija s razine na razinu “pod povećalom”?
• Zašto je teško pustiti staro i što sve dobivamo kada to učinimo?
• Koji su koraci u procesu transformacije i kako ih mogu prepoznati u mom životu?
• Kako prepoznati kada životne okolnosti od nas traže da se upustimo u transformaciju?
• Koja je uloga mentora, supervizora, “saveznika” i “neprijatelja” na putu razvoja?
• Što znači suočiti se s najvećim strahom i napustiti stari način funkcioniranja?
• Kako koristiti plodove transformacije – npr. nove uvide, vještine i odnose?
• Kako se osobne transformacije prenose na organizacije i zajednice?

Tko može pohađati ovaj program i kome je on namijenjen?

Obzirom da se ovaj program nadovezuje na mapu, koncepte, termine i alate koji se upoznaju na prvoj razini ISOD-a, otvoren je za sve one koji su završili prvu razinu i žele produbiti svoja znanja, odnosno proširiti svoju mapu razvoja ljudi i organizacija. Nije nužno da su polaznici završili drugu razinu ISOD-a (iako je više nego dobrodošlo).

Program je posebno pogodan za menadžere, lidere, poduzetnike, trenere, konzultante i sve one koji žele:

• dublje razumjeti procese razvoja i transformacije
• produbiti vlastiti osobni razvoj,
• naučiti kako ljudi i organizacije prolaze kroz transformacije (te stvoriti temeljne preduvjete da ih kroz to vode),
• iskusiti i integrirati vlastite transformacije na način koji donosi jasnoću, smisao i učinkovitost.

Okvirni datumi modula

• 13.-15.11.2025. Modul 1
• 29.-31.01.2026. Modul 2
• 26.-28.02.2026. Modul 3
• 26.-28.03.2026. Modul 4
• 16.-18.04.2026. Modul 5
• 28.-30.05.2026. Modul 6
• 24.-26.09.2026. Modul 7
• 22.-24.10.2026. Modul 8
• 19.-21.11.2026. Modul 9
• 17.-19.12.2026. Modul 10
• 04.-06.02.2027. Modul 11
• 11.-13.03.2027. Modul 12

Cijena i lokacija održavanja

Neka pitanja i odgovori (Q&A)

Kako se ova razina ISOD-a zapravo razlikuje od prethodnih?

Najlakše je shvatiti ju kao nastavak prve razine. Dvije trećine prve godine posvećene su objašnjavanju različitih elemenata Integralne karte razvoja (kvadranti, linije, razine, tipovi, stanja), dok se zadnja trećina bavi upravljanjem promjenama (“change management”).

Ideja prve godine je, prije svega, dati ljudima zaista dobru kartu teritorija razvoja, kartu koja povezuje različite elemente: stadije razvoja tržišta i organizacije sa stadijima razvoja lidera, s tipom osobnosti lidera, sa stilovima vođenja, sa stadijima i metodama samog razvoja (“razvoj razvoja”)… Nakon toga, uvodi koncepte change managementa: sistemske arhetipove zbog kojih želimo mijenjati stvari (npr. “rješenja koja promašuju” ili “tragediju dijeljenih resursa”), tipične vrste otpora promjenama, ciklus prihvaćanja promjena, metode vođenja ljudi kroz njih… Dakle, prva godina daje kartu terena i načina na koji se po njemu krećemo i mijenjamo stvari.

Treća razina, nastavlja od tuda dalje. Pretpostavlja da razumijemo kartu i shvaćamo osnovne principe uvođenja promjena u živote pojedinaca i organizacija, te se okreće pitanjima: “Kako se to točno događaju transformacije s razine na razinu? Kad se slabo uređeno tržište transformira iz divljeg rasta u tržište koje je etablirano, na kojemu su se profilirali igrači koji ga konsolidiraju i na kojemu su pravila igre manje-više jasna? Kako se to događa – u mikro koracima? Ili, kad se mi sami transformiramo – kao osobe, kao lideri, kao roditelji… kako se to točno odvija? Što se tu događa? Možemo li prepoznati neke znakove, puteve i stranputice? Možemo li mi nekako pomoći tom procesu, olakšati i ubrzati ga? I kako ga tipično sabotiramo, otežavamo, odugovlačimo, bojkotiramo?”

To su pitanja koja nas zaokupljaju na trećoj godini: transformacije svijesti pojedinca, a posljedično kroz to i transformacije kolektivne svijesti – timske, organizacijske, civilizacijske.

---

Može li neki primjer toga kroz što se prolazi? U opisu programa spominje se Teorija U. Da li se onda ovaj program bavi Teorijom U? Da li se možda bavi njome kao “change management” metodom?

Ne, ovaj program se ne bavi Teorijom U. On se bavi transformacijama individualne i kolektivne svijesti, te modelima koji te transformacije opisuju. Teorija U samo je jedan od tih modela, koji je razvio profesor s MIT-a, dr. Otto Scharmer. Teorija U su istodobno tri stvari:

1. Konceptualni okvir za razumijevanje granica i “slijepih točaka” tipičnih pristupa transformaciji (osobnoj i organizacijskoj),
2. Metoda transformacije koja se temelji na pomnom opažanju i dubinskom osvještavanju, te
3. Svjetonazor koji proširuje horizonte načina na koji shvaćamo, živimo i vodimo evolucijske promjene, ili transformacije.

U ovom programu Teoriju U istražujemo ponajviše kroz dva od ta tri aspekta: kao konceptualni okvir i kao svjetonazor. Te je aspekte Otto prilično dobro opisao. No sam naziv “Teorija U” sugerira da mu je u fokusu bio idejni okvir, a ne toliko sama metoda, iako se on možda s time ne bi složio. Ipak, činjenica je da Otto ima snažne korijene u procesima socijalne promjene, poput rušenja berlinskog zida, pada komunizma u Europi i prestanka hladnog rata. Njega je izrazito zanimao odgovor na pitanje: “Kako se potiču, odvijaju, facilitiraju i vode takve kolektivne transformacije?”. On nema snažnu podlogu u individualnim trasformacijama, a od tuda sve počinje. Ne znamo li svjesno proći kroz vlastitu transformaciju, kako ćemo ikome – a kamo li organizaciji ili društvu – pomoći da svjesno prođe kroz svoju? Dapače, vrlo je upitno možemo li mi to uopće. Ima li bilo tko od nas, bilo koji pojedinac, toliki stupanj kontrole nad kolektivnim procesima, ma koliko svjesni, vješti – ili autoritarni – bili? Možda možemo facilitirati do određene mjere te procese, no jednom kad upoznamo koliko su naše individualne transformacije složene, kaotične i dobrim dijelom nesvjesne, prilično je naivno vjerovati da bilo koji pojedinac može kontrolirati kolektivnu transformaciju.

Stoga, Teoriju U ne treba doživljavati kao “recept” za mijenjanje organizacija i nadati se da ćemo, ukoliko slijedimo sve propisane korake, zajamčeno nešto i promijeniti u smjeru koji priželjkujemo. To bi bilo kao da očekujemo da ćemo, ukoliko naučimo pravilno odsvirati sve note na nekom glazbalu, spontano stvoriti neku novu, popularnu glazbu.

Teorija U je poput silaska u dolinu kroz koju još nitko nije prošao, ali s kartom. Na početku napuštamo poznati teren (stare obrasce), spuštamo se dublje (u nesigurnost, neznanje, osluškivanje), i tek na dnu doline otvara nam se novi vidik, nova staza za uspon. Karta nam ne govori točno kuda zakoračiti, nego nas ohrabruje da se usudimo ići skroz do dna i uvjerava nas da će se ondje, nekako, otvoriti sasvim novi horizont i uspon do novih vrhunaca. Ne govori nam ništa o konkretnim putevima, jer to ne može niti jedna karta. Ali minimalno može osnažiti našu vjeru u sam proces putovanja, u proces transformacije i sva njegova iskušenja, te nam olakšati prolazak kroz ta iskušenja.

Još jedna metafora, kako gledati na ono što učimo o transformacijama u ovom programu, jest vrtlarenje. Ne možemo natjerati biljku da raste i razvija se onom brzinom i na onaj način kako bismo mi to htjeli. Najbolje što možemo jest pripremiti joj tlo, prihranjivati je, zalijevati je pravilno, te joj omogućiti svjetlost i toplinu. Transformacija iz sjemena u mladicu, iz mladice u zrelu biljku… sve to dolazi od biljke same i od njenog konteksta, a naš je utjecaj tu ograničen. On postoji, ali nikada nije onakav kakvim bismo htjeli da bude, niti kakav mislimo da jest. To je nešto što posebno menadžeri ne vole čuti. Oni, nesvjesno, često sebe doživljavaju u mehanicističkim metaforama, primjerice kao urara koji treba namjestiti (natjerati?) satni mehanizam da radi kako žele. No ljudi i organizacije nisu zupčanici, nisu strojevi. Mi smo živa, složena, kaotična, međuovisna bića u vrtlogu neizvjesnih i nepredvidljivih uzroka i uvjeta u koje smo uronjeni. Zreliji, iskusniji lideri jako su dobro svjesni te životne činjenice. Metaforički rečeno, oni ne skijaju na mišiće, čak niti na tehniku jer su je integrirali, nego na iskustvo.

Ukratko, kroz ovaj program težimo produbljivati mudrost te spoznaje, i mnogih drugih koje su povezane s našim metamorfozama. Teorija U je samo jedan od modela koji su više poput učenja kako stvarati uvjete za razvoj, nego kako “iznuditi” rezultat. I najvažnije – Teorija U ne može se “naučiti” iz Ottovih knjiga, jednako kao što se ne može naučiti skijati čitajući ili slušajući o skijanju. Iako se zove “teorija”, zapravo je opis iskustava i svjetonazora onih koji su tu teoriju integrirali u praksi. Polaznici na ovom programu “zasuču rukave” i uz vodstvo predavača otvaraju svoje svjetonazore i svoj ego za propitkivanje, za iskustvo transformacije. Ne na način da im netko “drži predavanja”, nego im “predaje ili prenosi, od srca srcu, gledišta, pitanja, alate, metode i izravne upute” za vlastitu metanoju, metamorfozu, preobražaj, transformaciju.

---

Kako to da za ovaj program treće razine nije preduvjet završena druga razina ISOD-a?

Druga razina ISOD-a namijenjena je onima koji se žele razvijati kao mentori i ujedno unaprijediti znanje stečeno na prvoj razini. Mentori su partneri predavačima u razvoju grupe, oni rade neposredno s njima jedan-na-jedan, uz superviziju, naravno, jer tek uče mentorstvo. No, mentori imaju posebno vrijeme za svoju edukaciju i pripremu prije modula, te debrief, refleksije i osvještavanje naučenih lekcija neposredno nakon modula. Imaju priliku još jednom proći svo gradivo s polaznicima, i u svojoj ulozi slušaju ga sasvim drugačije nego kad su bili polazici – jer su svjesni da će im polaznici postavljati i pitanja o gradivu. Nema veće motivacije i boljeg načina da nešto naučite nego kad to morate nekome objasniti. To su jedinstvene prednosti mentorskog programa – puno mentorske prakse, i utvrđivanje ogromne količine znanja koje daje prva godina ISOD-a.

S druge strane, postoji dio polaznika koji nisu zainteresirani razvijati se u smjeru mentorstva (a kasnije i supervizije) drugih, nego od ISOD-a traže osobni razvoj. Oni se žele posvetiti istraživanju Integralne teorije kako bi mapirali vlastite promjene, i nakon toga žele produbiti to istraživanje kako bi mapirali svoje transformacije. Ili pak jednostavno žele upoznati još više gradiva. Njima smo odlučili omogućiti da nakon prve godine nastave s trećom. No, treba voditi računa da treća razina pretpostavlja poznavanje prve, i da dosta podiže letvicu. Kako sam Ken kaže, njemu je trebalo 20-ak godina da uopće shvati neke od stvari o kojima se priča na trećoj razini, a kamo li da ih integrira. Bez obzira koliko je netko pametan, proces učenja Integralne teorije je dug. No, proces integracije i razvoja je cjeloživotan.

Kad se prvi puta odvijao program treće razine, ideja je na početku bila objediniti mape transformacija sa razvojem supervizora u jednom programu. Međutim, ubrzo je postalo jasno da je to previše za polaznike, pa se program orijentirao isključivo na mape transformacija, uz povremena doticanja supervizije. Na temelju tih iskustava, postalo je jasno da to moraju biti dva zasebna programa, baš kao što su prva i druga godina zasebni, različiti programi koji se samo dijelom preklapaju. Time su polaznici programa treće godine potpuno slobodni posvetiti se temama transformacija i istraživati ih u vlastitom iskustvu. Kad time jednom ovladaju, tada će – oni koji to budu htjeli – steći potrebne preduvjete da se kvalitetno posvete vježbanju supervizije.

Literatura u sklopu programa

• Marcus Aurelius; “Meditations“
• Joseph Campbell; “The Hero with a Thousand Faces“
• Susanne Cook-Greuter; “Postautonomous Ego Development“
• Gregory Bateson; “Mind and Nature“
• Gregory Bateson; “Steps to an Ecology of Mind“
• Stanislav Grof; “The Cosmic Game“
• Joseph Jaworski, Otto Scharmer, Peter Senge, Betty Sue Flowers; “Prisustvo“
• Puqun Li; “A Guide to Asian Philosophy Classics“
• Jordan B. Peterson; “Mape značenja“
• Otto Scharmer, Katrin Kaufer; “Voditi iz nadolazeće budućnosti“
• Otto Scharmer; “Theory U“
• Otto Scharmer; “The Essentials of Theory U“
• Houston Smith; “Forgotten Truth: The Common Vision of the World’s Religions“
• Houston Smith; “The World’s Religions“
• Richard Tarnas; “The Passion of the Western Mind“
• William R. Torbert; “Action Inquiry“
• Ken Wilber; “Finding Radical Wholeness“
• Ken Wilber; “Integral Psychology“
• Ken Wilber, Jack Engler, Daniel P. Brown; “Transformations of Consciousness“