Papa Franjo 2015. je objavio svoju encikliku Laudato si’, paradigmatski iskorak katoličke Crkve u integralni svjetonazor, koji se potom pretvorio i u široki pokret. Taj dokument smatram istinskim i dalekosežnim testamentom autentičnog, skromnog, mudrog i suosjećajnog svjetovnog i duhovnog čovjeka, lidera kakvih svijetu nedostaje.
Evo ključnih misli koje nam je tim radom uputio, činilo mi se prikladno podsjetiti ih se na današnji dan i ovako ih podijeliti:
Sve je povezano. Ekološki, društveni, gospodarski i duhovni problemi međusobno su isprepleteni. Briga za okoliš uključuje i brigu za čovjeka.
Zemlja je naš zajednički dom. Dar, a ne puki resurs za iskorištavanje. Pozvani smo biti odgovorni upravitelji, a ne gospodari.
Ekološka kriza je kriza morala. Uništavanje okoliša proizlazi iz pohlepe, konzumerizma i nedostatka poštovanja prema životu.
Najviše pate siromašni. Klimatske promjene i zagađenje najteže pogađaju one koji su najugroženiji – siromašne i marginalizirane.
Tehnološki napredak nije dovoljan. Bez duhovnog i etičkog razvoja, tehnologija nam može više štetiti nego koristiti.
Potreban nam je novi stil života. Umjerenost, jednostavnost i solidarnost trebaju zamijeniti pretjerani konzumerizam.
Potrebna nam je globalna suradnja. Klimatske promjene zahtijevaju međunarodne sporazume, političku volju i djelovanje na lokalnoj razini.
Odgoj i duhovnost su ključni. Ekološka svijest razvija se kroz obrazovanje, kontemplaciju i obnovljeni osjećaj svetosti svijeta.